Predsjednica Ženske sekcije SKPH Bruna Vlašić Jakovčić o obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama razgovarali smo s predsjednicom Sekcije žena SKPH, članicom Glavnog odbora Ženske sekcije SSSH, sindikalnom povjerenicom u Vodovod Labin d.o.o., Brunom Vlašić Jakovčić. Bruna također obnaša funkciju županijske povjerenice za Istarsku županiju i članica je Izvršnog i Glavnog odbora SKPH. Aktivna je na svim područjima za zaštitu prava žena, a kao sindikalna povjerenica dugogodišnji je borac za bolje i pravednije uvjete rada.
- Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Zaklada Friedrich Ebert (FES) su u Zagrebu predstavili istraživanje o seksualnom uznemiravanju radnica i radnika s ciljem izrade preporuka za poboljšanje pravnog okvira i praksi u tom području kako bi se broj slučajeva seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu smanjio. Uz Hrvatsku, istraživanje se provodi i u drugim europskim zemljama: Bugarskoj, Češkoj Republici, Grčkoj, Italiji i Slovačkoj. Kako komentirate činjenicu da je 60 % ispitanika u anketi izjavilo da je u Hrvatskoj seksualno uznemiravanje na radnom mjestu česta pojava?
Nisu me iznenadili rezultati istraživanja, no ono što je glavni problem je što i dalje postoji strah od mogućih posljedica nakon što žrtva “progovori” o zlostavljanju. Nažalost i dalje nema dovoljno zaštite pojedinca, a niti osobne svijesti da se konačno shvati da se jedino istinom može doći do pravde.
2. Istraživanje je utvrdilo da su počinitelji najčešće muški kolege/suradnici (58,7%), muški klijenti/kupci/pacijenti/studenti/putnici (31,3%) ili muški šefovi/nadređeni (29,9%), jesu li radnice u Hrvatskoj, još uvijek u podređenom položaju i trebaju li se bojati za svoja radna mjesta ako javno progovore o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu?
– Radnice su u podređenom položaju u odnosu na muškarce u određenim sektorima kao što su industrija, trgovina, građevinarstvo i slično, ali u sektorima gdje su određena prava regulirana Kolektivnim ugovorom i drugim aktima, nema razlike između žena i muškaraca. Ukoliko žrtve progovore o seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu, posljedice su gotovo neminovne a činjenice teško dokazive.
- Da li ste Vi ili netko od vaših kolegica ili kolega, doživjeli uznemiravanje na radnom mjestu, da li ste imali podršku kolektiva da se slučaj prijavi? Da li Vam se kao sindikalnoj povjerenici ikada itko obratio vezano uz uznemiravanje na radnom mjestu?. S obzirom da ste i županijska povjerenica SKPH-a za Istarsku županiju, imate li podatke o prijavama o uznemiravanju u tvrtkama u Istarskoj županiji u kojima djeluje SKPH?
– Uznemiravanje na radnom mjestu teško je definirati pa usudila bih se reći, teško je to prepoznati pa i prihvatiti. I ja sam se u određenom dijelu svoga radnog vijeka osjećala loše i nisam ni sama znala kako to kategtorizirati i koje je najbolje rješenje. Za pojedinačne slučajeve unutar tvrtki u našoj županiji nemam saznanja da je došlo do nekih sudskih procesa što ne znači da uznemiravanja na radnom mjestu nije bilo ili da ih nema. Moguće da ima situacija sa kojima ja nisam upoznata, iako sam uvijek spremna pomoći ukoliko sam u mogućnosti.
- Iz istraživanja su proizašle određene preporuke, na koji način može Sindikat (SKPH) iste promovirati?
-Preporuke se uvijek odnose na više razine i niže. Ukoliko se ne krene od početka a to je prvenstveno rješavanje zakonodavstva RH, mi “mali lljudi” nismo dovoljno jaki da napravimo dovoljno. Ali svakako bi bilo dobro i poželjno da se na neki način promoviraju preporuke koje su proizašle iz istraživanja. Predložila bi da SKPH informaciju o obilježavanju i rezultate istraživanja pošalje svim članovima tijela SKPH, odnosno da članovi tijela kao sindikalni povjerenici isto također pošalju članovima unutar podružnice.
-Uključila bi i sindkate na implementaciju zaključaka istraživanja kao što je nadzor poštivanja obveza poslodavca u svezi dostojanstva radnika, poštivanje radničkog vijeća u zaštiti dostojanstva radnika, edukaciji i informiranju o pravima i postupcima prijave bilo kojeg oblika uzneniravanja na radnom mjestu i sve ostalo što je povezano sa temom uznemiravanja i zaštite dostojanstva radnica i radnika.
Potrebno je informirati poslodavce o radu i akcijama Ženskih sekcija SKPH i SSSH. Osim letka, koji nije dovoljan, potrebno je dostaviti dopis poslodavcu od strane SSSH, s tim da se u dopisu naglasi koji su sindikati uključeni u Žensku sekciju SSSH pa tako i naša Sekcija žena SKPH. Konkretno, preporuka je da se zaključci sa istraživanja i preporuke poslodavcima dostave u što kraćem roku. Poslodavac bi trebao poštovati smjernice koje se preporučuju, sudjelovati u prijavi problema i rješavanju istog jer je svaki problem lakše riješiti interaktivnom komunikacijom i pristupu problemu u pravo vrijeme.
Dodatno je važno naglasiti da o ovim problemima moramo češće govoriti i podsjećati, nije dovoljno odraditi nešto samo tog jednog dana u godini. Informativnim materijalima, letcima i ostalim kanalima komuniciranja moramo konstantno hrabriti radnice, ali i radnike, iz razloga što i oni doživljavaju razne oblike uznemiravanja te da se slučajevi prijavljuju i da se o tome govori bez straha od osude kolega, okoline i društva u cjelini.
5. Možete li nam više reći o akciji Ženske sekcije SSSH koja se održala u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama na Trgu Kralja Tomislava u Zagrebu, što ste njome poručili prolaznicima i javnosti?
Nakon predstavljanja istraživanja na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu održan je aktivistički performans uz pop-up izložbu o rezultatima istraživanja i preporukama za djelovanje s ciljem sprečavanja seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Tijekom akcije, aktivistkinje Ženske sekcije SSSH dijelile su letke i informirale građane o rezultatima istraživanja, oblicima i iskustvima seksualnog uznemiravanja te o tome što možemo i trebamo učiniti kako bismo zajedno stvorili radna mjesta bez nasilja i uznemiravanja.
– Po mom mišljenju, ali i mišljenju drugih članica Ženske sekcije SSSH, akcija je bila odlično organizirana i uspješno je završila. Sve je bilo medijski popraćeno što znači da smo prepoznatljivi. Cilj akcije je bio i upoznavanje javnosti sa važnosti dana koji se obilježava te da im se prenese poruka da nasilje nad ženama, posebice sa temom “seksualnog zlostavljanja” NESTANE.
6. Iz istraživanja provedenog 2020. godine vezano uz rodni aspekt kolektivnog pregovaranja (Model kolektivnog ugovora – Rodni aspekt kolektivnog pregovaranja, autorice Jasne Petrović) utvrđeno je da vrlo mali broj KU sadrži odredbe o zaštiti dostojanstva radnika dok je samo njih šest uredilo osnivanje posebne komisije kao tijela koje će odlučivati o zaštiti dostojanstva radnika što je, kako navode, vrlo malen broj uzimajući u obzir velike sustave koji bi itekako mogli širiti dobru praksu u ovome području., mislite bi da bi češće ugovaranje odredbi o zaštiti dostojanstva radnika u kolektivnim ugovorima utjecalo na smanjivanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, odnosno pojačalo mogućnost i mehanizme zaštite uznemiravanih radnica i radnika
– Svaka odredba koja se uglavi u Kolektivni ugovor je jako bitna. Ukoliko se odredna o zaštiti dostojanstva radnika ugovori Kolektivnim ugovorom, time će se zasigurno smanjiti bilo koje uznemiravanje na radnom mjestu pa tako i seksualno. Nisam baš optimistična da će to poslodavci lako prihvatiti već sam mišljenja da će reagirati na način da ne vide potrebu za takvom odredbom. Svakako, preporuka svim sindikalnim povjerenicima je da se ubuduće obrati pažnja na ubacivanje vrlo bitnog članka unutar kolektivnog ugovora.
7. Za kraj trebaju li se sindikati češće baviti ovim pitanjem uznemiravanja na radnom mjestu i imate li kakvu poruku za radnice i radnike koji upravo doživljavaju uznemiravanje na radnom mjestu?
– Sindikati se bave sa svim mogućim pravima radnika, kako materijalnih tako i ljudskih prava. Svaki od nas ima pravo na dostojanstvo i na poštivanje. Poruka je da radnice i radnici ne smiju strahovati da progovore o uznemiravanju na radnom mjestu. Dapače suprotno – moraju reći istinu, svoju patnju i bol, tražiti pomoć i pravdu. Mi smo uz njih ali ukoliko ne znamo za probleme, nismo u mogućnosti pomoći im niti riješiti ono što oni sami ne mogu.
Zato drage kolegice i kolege, slobodno nam se obratite, mi smo tu za vas i uz vas!
ZAJEDNO SMO JAČE I JAČI!!!